Autor: Miloš Brkić

Žanr: Poezija

Broj strana: 353

Godina izdanja: 2020

Izdavač: Žiravac, Požega

ISBN: 978-86-507-0214-7

Predgovor za Poeziju, izabrane i druge pesme

Izbor je tehnički sačinjen iz knjiga poezije, koje hronološki gledano nastaju od 2012. do 2019. godine, a koje su u vremenu izlaženja pohvaljivane, nagrađivane i prevođene. Nakon pojavljivanja zbirke “Kada tišina progovori zbog tebe”, a potom samo godinu dana kasnije i zbirke “Senke u očima”, književna kritika, poznavaoci i sladokusci lirske novine, bili su puni hvale, oduševljenja, raznih priznanja, gostovanja, promocija, javnih nastupa, te velikog medijskog, odnosno publicističkog tajminga kojim se ukazivalo na ime i prezime Miloša Brkića, tada mladog pesnika iz Požege. “Drugi cvet”, “Reči iz bezglasja” i “Uramljivanje stvarnosti” bile su sledeće zbirke ovog pisca, a došle su nekim prirodno očekivanom inercijom, u kontinuitetu lirskog stvaralaštva, predstavljale prirodni nastavak nečeg već započetog, delimično viđenog a dobrim delom i očekivanog od ovog autora.

Nove, do sada neobjavljivane pesme takođe ulaze u knjižni blok ove celine, dobar su primer lirske lepote što pleni, osvaja i zauvek ostaje u sećanju čitalačkom.

Sve to daje mi za pravo da sa izraženim zadovoljstvom, ovu novu, obimnu knjigu poezije, najtoplije preporučim za štampanje i izdavanje, jer je proverenog književnog kvaliteta, a predstavljaće i doneti veliko čitalačko zadovoljstvo, svima onima koje lepa književnost zanima, čini srećnima i ispunjenima trajnim umetničkim vrednostima, sve ređim u životima našim.

dr Rade Vučićević, književni kritičar i teoretičar književnosti

Njegova reč
Jun

Da li si verovala u reč
nikada izgovorenu glasno
u tihim noćima
na praznom uzglavlju
dok setno miluješ čaršave
na kojima nedostaje nežnost
dok čezneš za prstima
koji otapaju
sanjaš li da neko te oseća

udahni duboko
sivilo junskog dana
u osmehu razvedravaš
postoji dovoljno razloga
da postaneš pesma
i još više
da ostaneš bezrečje
izbor je tvoj
na koju stranu ćeš krenuti
sa litica žudnje
ledena kraljice sopstvene bajke
svojim dodirom izazivaš vulkan

tiho
telo koje želiš da dodirneš
nije samo krv
u njegovim venama teče lava
zagrizi ponos
zaboravi ego
zgazi strah
na kapiji nepoznatog sveta
odškrini sumnje
i zakorači

tvoj čuvar je mesec
što golica ti maštu
i gricka usne
pusti ga u sebe
sloboda je tvoj duh
neukroćen
odbaci lance uma
nešto što svako potajno
žudi da ima
drži te u svom naručju
nešto što svako sanja da oseti
nisi sama
oslobodi divljinu u sebi
lavice
probudi zver
vreme je da živiš

Njena reč
Februar

Lica neprepoznatljivog
očekujem novu predstavu
odjekuje aplauz neprisutnosti
tuga i krik kao nikada do sada
sviraju melanholiju
oblačim najlepši kostim
satkan od uspomena na tebe
izlazim na binu
predstava počinje

muk