Autor: Miloš Brkić

Žanr: Poezija

Godina izdanja: 2014

Broj strana: 80

Izdavač: Centar za kulturu Mladenovac – “Šumadijske metafore”

ISBN: 978-86-85201-57-8

Iz recenzije "Drugi pesnički ugao"

Odavno nisam bio u prilici da pišem o pesničkoj zbirki koja sadrži manje pesama. U Brkićevom Drugom cvetu ukupno ih je sedam. Po dve imaju prvi ciklus naslovljen “Krug”, drugi “Mimohod” i poslednji, četvrti “Okamenjeni snovi”. Jedino se treći, “Jurim vetrenjače”, zaustavlja na jednoj jedinoj, doduše četrnaestodelnoj pesmi “Slutim”. Sedam je – moramo to pomenuti, broj sa simboličkim nabojem. Broj je svemira i makrokosmosa. Označava sveukupnost, savršenstvo, bezbednost, izobilje, devičanstvo. Broj je Velike Majke. Sedam je dana u nedelji, nota na muzičkoj lestvici, svetskih čuda, čovekovih doba… Poređaju li se naslovi ciklusa, dobija se lirska “priča” koja jeste srce čitave zbirke: krugom mimohodim jureći vetrenjače okamenjenih snova. A ova zbirka pesnički je mimohod kružnom putanjom, uz neprestano vraćanje na ispevano, ne bi li se ono još dublje spustilo u snove koji su se sasvim zbratimili s javom, uklanjajući i onako fluidnu granicu, koja treperavo, kada su pravi pesnici u pitanju, pokušava da javu od izmaštanog i odsanjanog odeli.

Brkićeva zbirka nas primorava da se prisetimo nekih stvari koje smo gotovo sasvim smeli sa uma kada smo o pesničkim knjigama nastalim u naše vreme razmišljali i pisali o njima. U pitanju je fluidna pesnička osetljivost koju naš pesnik nipošto ne skriva, dopuštajući joj da bude pipak kojim će dodirnuti i sve oko sebe, kao i sve u sebi, i iskrenost koja je nesumnjiva a koje se drugi, i drugojačiji, pesnici itekako klone.

Dušan Stojković, književnik

Mimohod
3.

Večeras dok nam svira kiša
prozor odškrini
i nebo u nedra pusti
sa zvezdama na laticama usnulih trepavica
istovremeno osetićeš vazduh mirisav
kao nekada davno…
Još samo da je dah letnje noći
na tvojoj strani
izvan ledne samoće…
Večeras nam violinski ključ
napuklog meseca šapuće
da tragamo za onim čega nikada nije dovoljno
u oku snenom

Mimohod
9.

Kako da zaiskri beskraj u tvojim očima
i kojim putem da minem u rečima
raspšenim do nečuja
kako da nadvladam istinu opominjuću
u času kada bliskost dobija punoću
iluzornog značenja…
Ponekad zaboravljam
gde je početak potrage za senkom
pretvorenom u bezbroj oblika
i zaćutim ispunjen glasom
nevidljivog sabesednika