Autor: Miloš Brkić

Žanr: Poezija

Godina izdanja: 2020

Broj strana: 170

Izdavač: Žiravac, Požega

ISBN: 978-86-507-0207-9

Iz recenzije "Vidan doprinos osvedočenim književnim vrednostima"

U intimističkom imeniku nastajali su stihovi u pesmama ili delovima ove knjige, koja nema pojedinačne naslove i odrednice posebnih ciklusa. Pesnikova misao, na izvestan način, nema početak ni kraj – jednostavno, iscrpljuje svoja značenja u preispitivanju života postojećeg i onog imaginativnog, merenog otkucajima nadrealnog časovnika.

Pesnički jezik ovog pesnika ubedljivo uvodi u red autora zaslužnih za vidan doprinos savremenom jeziku i književnim osvedočenim vrednostima. Otud, knjigu “Uramljivanje stvarnosti” preporučujem izdavaču i čitalačkoj javnosti bezrezervno, u naglašavanju njenih znatnih poetičkih domašaja.

Radomir Andrić, književnik

Iz recenzije "Pred rukopisnom zbirkom poezije Uramljivanje stvarnosti"

Pred sobom imamo mnoštvo divnih lirskih fragmenata koji se nadovezuju, homonizuju u veliku zajedničku celinu, neverovatne lirske snage, duhovne poruke, intelektualne pouke i prijemčivog zvučanja i značenja koja karakterišu samo izuzetne stvaraoce, kojima Brkić nesumnjivo pripada. Ta duhovna osobenost intelektualne zreline, lakoća pevanja, slikanja i dočaravanja pesničke slike, koja nastaje kao produkt kreativne metaforične pripovesti o nekome ili nečemu, samo govori o njegovoj jezičkoj i stilskoj posebnosti, koja je osnov svakog pevanja, pisanja ili kazivanja.

“Uramljivanje stvarnosti” je nova bibliografska jedinica koju će sa radošću prihvatiti svi dobronamerni ljubitelji lepe književnosti, njeni osvedočeni poznavaoci, teoretičari i književni kritičari takođe, izdavači i bibliotekari, poneki sretnici dara radi, svojoj neosvojenoj srce knjigom da omilostive, omekšaju i na “tanak san navedu”.

dr Rade Vučićević,
književni kritičar i teoretičar književnosti

*

Unutar ovog sna
postani ptica
raširi krila i poleti
ne misli o zemnom
sunce i kiša se smenjuju
i hrane zemlju
svako na svoj način
seme klija i donosi plod
i ponovo postaje seme
ljudi pevaju i plaču
u istom danu
dok letiš zamisli
da izvan onog što vidiš
postoji još jedan svet
koji je samo predvorje
mnoštva drugih
neka ti ove reči
budu nauk
iako ne znaš ko si
odakle i čemu ideš
Gospod zna

*

Dani protkani nedostajanjem
nadvijaju svoj turobni veo
u pahuljama snega samoća
pokazuje svoje iskreno lice
Nova godina je zakoračila
u naše prazne zidove
satkane od sećanja
januar polako kaska
u prošlost
ceo svet izgašen i miran
smrznut
stoji i čeka
prolaze dani
bez tvog osmeha
u mom setnom oku
ni zvezde ne sijaju
sada imam svo vreme
ovog sveta
i šta mi drugo preostaje