Ljubav i ljubavnost u poeziji Miloša Brkića

Ljubav i ljubavnost u poeziji Miloša Brkića

Postoje pesme koje svojim snažnim, emotivnim porukama meteoritski bljesnu, odajući i osvetljavajući svu tananost i čudastvenost stanja i osećanja zaljubljenog bića, njegove najintimnije i najnežnije posebnosti u svetu voznesenosti i posvećenosti ljudske. Postoje pesnici koji godinama u sebi nose lirsku odrednicu tajanstva lirskoga skaza i izraza, kojima se ta i takva stanja, u stih pretočena definišu na jedan poseban i prijemčivo topal način, a da se pri tom ne „odaju“, ne nameću i ćutke nose svoj krst ka vremenu što neumitno a bespovratno protiče.

„Kada tišina progovori zbog tebe“, nije samo radni naslov ove Miloševe knjige poezije, to je metafora iz koje se spoznaje i saznaje mnogo više od običnog analitičkog pokušaja, da alegorija nadživi i prevaziđe svoje proširenje i ovaploćenje stvarnosti i pojavnosti vlastite. Pesničko obraćanje i glasovanje neće narušiti ni povrediti tu odrednicu „tišine“, šta više iz postojećeg stanja nemog muka, reči kao katarzični poklici, vaskrsnuće jedno novo stanje postojanja i bitisanja metrike, dinamike, ritamskog i eufoničnog zvučanja, dakle muziku reči, vešto i spretno u stihove pretočenih.

Brkić piše u slobodnom, formalnom stihu, držeći se svoje refleksivne intuicije, sluhom i talentom odabira, selektuje dužinu, širinu i eufoničnost strofe, uspevajući pri tom da stihovnu organizaciju i kompoziciju  obuzdava lako, manirom iskusnog pesnika, kakve obično iščitavamo kod ruskih formalista, sa početka dvadestog veka.

*****

Intelektualnom snagom, lirskim senzibilitetom a već izgrađenim formalnim stilom, Brkić se igra sa građenjem pesničke slike, pripovedajući i dajući stanja svoje duševnosti sa takvom lakoćom da mu na tome mogu pozavideti pisci sa dosta dužim lirskim stažom, što je odlika retko talentovanih posebnika u ovom bogougodnom poslu.

dr Rade Vučićević, teoretičar književnosti

*Izvod iz recenzije na knjigu poezije „Kada tišina progovori zbog tebe“

Podelite na: